...svatko ima svoje razloge.....

srijeda, 05.09.2012.

KBC "Rebro u <3 NRK je dio mene <3

Već 2 sata ne spavam (pola 5h je sad), mislim na NRK, na vrijeme koje sam tamo provela, razmišljam o ljudima... osoblju i pacijentima...
Osijećam se kao da je dio mene ostao tamo, i ne mogu, koliko god se trudila, gdje i s kim god bila, u srcu ista ona stara buktinja koja gori za tom bolnicom.
Ne volim biti bolesna, želim ozdraviti, ali isto tako želim dati svoj život drugima baš kao što su ga drugi za mene davali, jer to je valjda poziv o kojem na neki način razmišljam...

Često ne razumijem ljude kad mi govore da ne vole biti u bolnici (mada je jasna i logična stvar- nitko ne voli biti bolestan)
Jedino ja sam valjda zaljubljena u sve što se na Rebru događa, u sve koji tamo rade i koji se liječe, koji su kao i ja, samo s drukčijim pristupom gledaju na stvari i na život...
Bila sam i ostat ću neshvaćena, valjda dok sam živa...
Kad pomislim na NRK, poželim biti tamo, srce zatreperi i svaki strah nestaje jer kao da je na uzvišen način Bog baš tamo prošao svojom Rukom i sve pročistio, učinio posebnim i novim...
Trkeljam gluposti, jel?
Ja želim služiti drugima, biti korisna, razdati se do kraja kao što su oni mene služili kad god je trebalo, i opet, kao da mene čekaju da prema meni opet budu najbolji... ljudi moji koji me znate, sad vidite da imate posla s nepoznatim ;) a zapravo je sve tako jednostavno... volim one koji mene vole, koji su mi dali svoje vrijeme i pažnju kad sam bila u potrebi :)))
Naravno da sestru svoju, mamu i tatu volim više, i brata :)) al odmah za njima su mi kao obitelj svi oni kojima ni imena možda ne znam, al ih u srcu nosim, njihova lica su mi u sjećanju i u srce urezana :**

05.09.2012. u 04:36 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.08.2012.

Nick Vujčić u Zg... jesam li jedini skeptik???

Ok, ovaj dečko je od svog hendikepa napravio karijeru, i šta sad...
Život bez udova uzdigao je u život bez limita!!!!
Nicku svaka čast na hrabrosti, upornosti i naravno iznad svega hvala Bogu koji mu je osvijetlio život Smislom koji samo On može dati!
Ali, kod mene se uvijek nađe onaj "ali" koji se pita kakvo je stanje u Hrvatskim ljudima, umovima, mogu li i kod nas ljudi ovakvu "odskočnu dasku" ostvariti???
Ili sam prestroga ili8 nemam dovoljno srca i obzira za naše ljude, bolesne i zdrave, hendikepirane tjelesno ili duhovno...
Žao mi je, ali ja jednostavno ne želim biti licemjer i pozitivno govoriti a misliti dvosmisleno, jer ovdje se radi o kontradikciji!
Mnogi od publike će biti fascinirani Nickovim životom, a opet, možda u svojoj blizini imaju nekog tko bi volio biti kao Nick, ali nema ni približne mogućnosti, pa... al hoće li mu ti oduševljeni ljudi pomoći, pogurati ga da ostvari neki duboko prešućivani san, želju...??
Bojim se da će i ovo biti samo trenutno oduševljenje Nickovih fanova, ali dobro, možda budu kreativniji ako u budućnosti budu i sami imali takav blagoslov, pa priušte svom djetetu bolji život bez limita.

20.08.2012. u 13:23 • 0 KomentaraPrint#

Nick Vujčić u Zg... jesam li jedini skeptik???

Ok, ovaj dečko je od svog hendikepa napravio karijeru, i šta sad...
Život bez udova uzdigao je u život bez limita!!!!
Nicku svaka čast na hrabrosti, upornosti i naravno iznad svega hvala Bogu koji mu je osvijetlio život Smislom koji samo On može dati!
Ali, kod mene se uvijek nađe onaj "ali" koji se pita kakvo je stanje u Hrvatskim ljudima, umovima, mogu li i kod nas ljudi ovakvu "odskočnu dasku" ostvariti???
Ili sam prestroga ili8 nemam dovoljno srca i obzira za naše ljude, bolesne i zdrave, hendikepirane tjelesno ili duhovno...
Žao mi je, ali ja jednostavno ne želim biti licemjer i pozitivno govoriti a misliti dvosmisleno, jer ovdje se radi o kontradikciji!
Mnogi od publike će biti fascinirani Nickovim životom, a opet, možda u svojoj blizini imaju nekog tko bi volio biti kao Nick, ali nema ni približne mogućnosti, pa... al hoće li mu ti oduševljeni ljudi pomoći, pogurati ga da ostvari neki duboko prešućivani san, želju...??
Bojim se da će i ovo biti samo trenutno oduševljenje Nickovih fanova, ali dobro, možda budu kreativniji ako u budućnosti budu i sami imali takav blagoslov, pa priušte svom djetetu bolji život bez limita.

20.08.2012. u 13:23 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.08.2012.

A jesam li ja kako vitar puše ili je to neka druga dimenzija???

Oprala me oluja misli, osijećaja svih vrsta: od gorčine, bjesam, ljutnje, do jada, čemera i shrvanosti vlastitim suzama zbog prošlosti nesretne i izgubljene, zbog sadašnjosti trome i nepromjenjive...
A sad opet vidim Svjetlo na kraju tunela kako mi obasjava Put.
Opet me zadovoljavaju male i lijepe stvari, opet mi je skromnost vrlina, a ne moranje :))
Opet se mogu radovati sitnicama, novom danu, novoj zraki sunca, novom oblaku koji po nebu pozira radeći razne oblike i crtajući likove zanimljive :))
Veselim se čistoći, bjelini oblaka, modrom nebu... ah, koja uživancija kad misli na paši lutaju, kad se vraćaju u lijepe događaje u kojima sam i ja bila prisutna..
Ah te krize (srednjih godina možda, hahaha) nekad su nepodnošljive i naizgled neizdržive, al uvijek tinja onaj mali plamičak nade da će sve biti bolje... ah ta otrcana izreka "bit će bolje" zasjala je odjednom, a toliko me živciralo kad su mi govorili :p mada sam se glupo nadala, al vjerovala minimalno..

Volim te živote!

16.08.2012. u 13:39 • 0 KomentaraPrint#

subota, 11.08.2012.

Malo dobrih događaja.. za mene ;))

Da ne bude greške, i dalje stojim iza svojih riječi, al često se u zadnje vrijeme loše osijećam, i pišem uglavnom kad nemam nikoga da bude uz mene, da mi odvuče misli od mene na druge ljepše stvari..
Uglavnom, ja sam to što jesam i iz svoje kože ne mogu van, ali... ali još uvijek u dubini mene bukti ona vjera koju sam potisnula jer sam htjela malo biti objektivna kao i ostali smrtnici... i ne znam dali griješim, ali moram priznat da unatoč mojoj ljutnji, bijesu, gorčini, jadu i ludilu.. osijećam da bi mi bilo lakše ignorirati sve boli koje me prate i muče... mogla bih kukati dok god govorim, nabrajati sve od reda što me muči, boli, vrijeđa, mogla bih satima plakati, raskidati se u sebi i umirati u svojoj dubini, rastajati se od ljudi i života, jer sve je tako isprazno... ne znam jel mi ikad bilo gore.
Priznat ću, nisam ni ja jednostavna za razumjet, shvatit mene je misterij...
Neću brisati prošle postove, svoja pisanja, jer znam da ima još onih koji ne vide dalje od zida koji zamagljuje daljinu, ne dopušta pogledu da prodre u daljinu...

Evo, sad sam, kao, dobro... bar donekle... uz trpljenje koje mi je neizostavan i sastavni dio života, koje me svako tolko izmrcvari ili naživcira, al imam i za bol novu metodu: to je ona od prekjučer, kad sam shvatila da mi nema pomoći i da mi nitko neće dati lakšu mogućnost smirenja i opuštanja ni na koji način, jer za m,ene lijeka nema. Možda!

Ja sam malo mazohist, jel... Pa eto, nagovorila sam prijateljicu da ide do grada samnom pješke, mada ni sama nisam pojma imala hoću li moći, a njoj ostavila odgovornost za mene ak mi usput ne bude dobro.. al eto, Bogu hvala, prešla sam samu sebe i stigle smo do tvrđave nakon sat vremena hoda - mojim tempom. Tek tu sam sjela par minuta odmorit kičmu, a onda trgnila Ivanu, idemo dalje, još 15ak min do Save.
Malo sam krepavala u svojim boljkama, al za inat sam htjela preforsirat tijelo i vidjeti gdje je granica boli.. nisam ju otkrila, sve je tu negdje... al malo intezivnije je bilo (brujanje po mišićima :p)
Koliko god nekima ovo mazohistički zvučalo, meni je ovo pobjeda nad vlastitim snagama i mogućnostima, pobjeda u izdržljivosti. Jel smijem reć da sam ponosna jer sam prešla 8km taj dan (4+4 do grada i nazad)

Ljuta sam na sebe jer puno toga ne mogu, puno toga mi je nedostupno, al nisu drugi krivi jer sam u stanju u kojem jesam, pa... a nisam ni ja kriva, pa si mislim, koji je smisao traženja krivca. Moj problem je samo moj, mogu ga povjeriti bliskim i nepoznatim ljudima, ali pomoći mi ne može nitko, Samo Bog, ako On to hoće. Sve koji ovo pročitaju mogu zamoliti samo da se pomole za moje stanje, ne tražim da budem nešto puno bolje, samo da ne boli i ne trne :p jer to mi stvara napor i muku preko mjere razumnog.

Opet razmišljam, Bog nikom ne daje preko njegovih snaga, al Bože moj, ovo je rub mojih snaga, krajnja izdržljivost, na rubu sam i bojim se da ne odem psihički, i duhovno da se ne slomim totalno, jer nisam baš u nekoj formi.

Istina, imam prijašnja iskustva i prošla vremena Milosti kada sam puno primala, pa se za to držim, ali ne mogu živjeti od prošlosti; u molitvi još nekako opstajem, borim se sa sobom... ne želim spominjati tamnu stranu duhovnosti jer dosta su moje vidljive i osjetne muke, pa bi htjela više se po pitanju duhovnosti držati Onoga radi kojega sam tu i kako jesam, i kojemu pripada moja duša, pa makar morala u mukama umirati cijeli život, jer što je Božja Volja za mene ne mogu još dokučiti.

Za kraj želim reći Hvala svima koji za mene mole!!!
Bog će vam vratiti stostruko :)) nek ste blagoslovljeni!!

11.08.2012. u 22:24 • 0 KomentaraPrint#

Ljudi su u pravu - svi osim mene.

Da, evo, prihvatit ću i to, da su u pravu svi osim mene. Zašto?
Eh, pa u pravu su oni koji su oduševljeni uspješnim brakom nekih nepoznatih ljudi od kojih je jedno hendikepirano.
Mene to ne fascinira, jer i bolesni su ljudi!!!
A oni koji vole i prihvate te osobe su hrabri, jaki, odvažni, veliki u Božjim očima.. itd.. tak neki komentari pristaju.. jel..
Ma, ljudi koji su time oduševljeni su površni i ne misle da možda netko postoji kome nije stalo samo do izgleda, fizičkih, mentalnih sposobnosti.. neki jednostavno imaju neki dar da vide dublje, da vide i osijećaju dušu drugog čovjeka :)) to je lijepo, to je Božja Ljubav i Božji dar :))

Ima jako puno bolesne djece na ovom svijetu, svaki dan na nečijem facebook zidu osvane neka slika djeteta nad kojim bismo se možda trebali sažaliti jer nije ono krivo što je bolesno i bolešću unakaženo - tako bi se izrazili, ali smo prekulturni i lažemo sami sebe, pa govorimo neke ljupke fraze - fuj.. licemjeri, do kada?????

Poznajem puno bolesne djece sa različitim dijagnozama, i mogu reći, djeca su djeca, bila zdrava il bolesna, sva su željna života i znatiželjna, a MI smi te nakaze koje uče drugu djecu da je ovo ili ono neprirodno, jer je drukčije. MI smo krivi što su mnogi odbačeni, mi smo krivi što su mnogi gladni i žedni, poderani, prljavi, smrde... MI smo krivi!
Ne samo društvo i mediji, već svaki pojedinac krenuvši od sebe osobno!

Ne treba nikoga sažaljevat, al svima treba pomoć, ispružena ruka koja će zagrlit, utješit, bit prijatelj, šutjeti i poslušati, pa makar ništa od onog što će čuti ne razumije... ne vrti se baš sve oko novca, al svi traže novac, za koji ne želim znati di završi...
Eto, ljudi, ako možete, osvijestite se i budite ljudi koliko god je to moguće, budite dobri ljudi.

Ne treba se tu ni Boga puno spominjati i držati propovijedi i evangelizirati, jer kad djela govore - to ostaje, riječi odlaze u vjetar.

Kako sam u naslovu napisala, možda griješim, varam se, jer većina je u pravu i treba slikama i pozitivnim primjerima poticati ljude na razmišljanje, možda nekoga i gane, oduševi neki romantični par od kojeg se jedan brine za dragu s invaliditetom ili suprotna scena.. ili idilčna obitelj gdje imaju bolesno dijete okruženo ljubavlju roditelja, prijatelja, ljudi kojima to bolesno dijete daje inspiraciju da poboljšaju svoje živote...

Ja ne znam, ali se nadam da, kad se vać internet natrpava takvim primjerima i svjedočanstvima, možda netko "skuži" da ima baš takav poziv, i sam biti jedan od tih heroja...

11.08.2012. u 00:24 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.07.2012.

Mladi danas....

Živim, molim, nadam se boljem... a što i koliko poduzimam konkretnih stvari da se u društvu nešto i promijeni?
Jel moje pisanje i vrijeme na društvenim mrežama izgubljeno vrijeme ili možda ipak bude poticaj nekom ambicioznijem da učini nešto, da iskoristi neku moju ideju, prijedlog?
Očekujem previše i bojim se iskoračiti, nemam volje suočiti se sama sa sobom, sa ljudima oko sebe, jer se bojim biti ismijana i na kraju još jedan propali slučaj.... želim se promijeniti, ohrabriti, ali što mi je činiti, u kojem području djelovati, kad ono što želim i možda najbolje znam, ne mogu savršeno jer nisam baš neka pojava, nisam reprezentativni primjer...
Ukratko, oprosti mi Bože moju ljenost i bezvoljnost, ali i daj mi zalet, jer ja u dubini sebe istinski želim učiniti nešto korisno za ovo društvo, čak ne toliko za sebe koliko za druge.

Ako ikako mogu, pozvala bih sve mlade koji se (kao i ja) smatraju beskorisnim, dosadno im je... da krenu sa sitnim poslićima oko svoje kuće, možda je to naizgled glupo i nema profita, ali će bar ubiti dosadu i izmijeniti vanjski izgled za početak.. drugi korak može biti pomoć susjedima, što također donosi brojne lijepe plodove.. kasnije se možemo proširiti i na širu okolinu i djelovati, pa ako se kome posreći da dospije do neke face, neka ne zaboravi nas malene, nek potakne dobra djela i promjenu društva, širenjem dobra... Božji blagoslov!

23.07.2012. u 19:04 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.07.2012.

Karizmatici i tradicija KC

Evo jedan zanimljiv i koristan članak
target=_blank>Karizmaticima crkvenost, župama prokrvljenost
o tome sam i sama puno razmišljala, čak s nekimma i raspravljala, al mi se nije dalo pisati..
dakle: karizmatska obnova bi trebala biti baš to: obnova, a svrha bi trebala biti rast, iskustvo, novi poticaj za daljnji nastavak, rast i učenje o i u vjeri u Duhu Zajedništva sa svim ostalim članovima naše Crkve


22.07.2012. u 22:26 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.07.2012.

Rotacije realnog vremena, jel ;)

I opet ja u svojim mislima... nakon 5prekrasnih  dana u Splitu i Malom Ratu, uživanja bez bolova pretjeranih, u Milosti Božjoj, evo me opet na starom... i opet bol i trpljenje, s mislima kako je Bog Velik i Svemoguć :))
Naravno, mene se uvijek moraju dotać misli o životnom pozivu, o kojem ionako svakodnevno razmišljam, i svakodnevno sve manje znam, sve više nisam sigurna i sve više želim da mi Bog jasno da do znanja što mi je činiti.
Uglavnom, molim za mlade koji su od Boga odabrani slijediti i djelovati na Njegovom Putu Života i Istinske Ljubavi i Radosti.
Razmišljam puno o karizmama pojedinih redova i nikako ne nalazim onaj koji je posebno posvećen bolesnima, osobama s hendikepom, koji se direktno za njih skrbe i brinu, kao npr. salezijanci za mlade...
Znam da ima svećenika, poput vlč. Drageca koji su se posvetili osobama s invaliditetom, al takvi kao da su manjina, ili ih samo ja možda još nisam susrela...

Ako se neki prepoznaju u mom pisanju, volila bih da se odazovu i ohrabre djelovati među onima koji bi možda htjeli nešto, a ne mogu zbog vlastitih ograničenja za koja nisu krivi...
Bog vas blagoslovio..

Nego, kaže meni, 14.7. Dominik Iličić da sam možda i ja pozvana biti časna sestra, ali nekako se ne vidim u tome više kao prije, mada želja i ljubav postoji, samo iz krivih razloga.., al ako jesam, neka mi Bog još malo otvori srce....

21.07.2012. u 10:45 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 04.07.2012.

Fina zbog drugih? Ne želim biti!!! Al opet, ima dio mene...

Kad gledam ljude i sebe.. komplicirano; oni misle da ih iskorištavam, a ja mislim da oni mene iskorištavaju, i prijateljstva se temelje na raznim razimnama iskorištavanja.
Ja sam osoba s invaliditetom i trebam pomoć drugih, svi me vole jer sam divna, krasna, dok ne progovorim što mislim o nekima, e tad postajem malo dvolična.
Dvolično od mene je što se unatoč tome što mi se netko ne sviđa baš ko osoba, i dalje s tim družim...
No, pitam se na čemu se temelje prijateljstva drugih ljudi...
Nemaju li u većini slučajeva, inih prijateljstava za posrednika neki interes, ili možda služenje općem dobru??
Haha...
Koliko zapravo ima pravih prijatelja???
Ja sam po pitanju pravih prijateljstava jaako zatvorena i ne priznajem da mi je pola facebooka prijatelji, jer to nije istina!
To su mahom ljudi koje ne poznajem, daleko od pojma poznanik, a kamoli prijatelj.
Imam facebook jer nemam život.
Nemam svoju ekipu uživo, pa se "družim" sa slučajnim virtualnim ljudima.. koje sam možda nekad kroz život i susrela i provela koju godinu u njihovom društvu, ali to nisu prijatelji već poznanici, putnici na Putu života ili životarenja, kako koji...
Pitam se... trebam li otvorit srce, razasut osjećaje pred ljude, koji gaze jer ne vide i ne razumiju...

04.07.2012. u 18:14 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2012  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Ožujak 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

kuda me sve život vodio, da bi došla do............
Preostaje mi još samo............
..da volim..............


Ja sam malo pobrkana, svašta pišem, ne zamjerite, oluja mi u glavi, pa izbjegavam tipkovnicu da ne napišem što ne bi smjela, da ne bi krivu osobu povrijedila, a onda ajmee meni.. kasno je za kajanje.. :*

Ja sam kako vitar puše, al neću brisat stara pisanja kad se drukčije osijećam, jer ne želim da ljudi misle ni da mi cvjetaju ruže stalno, a ni da se s vjetrenjačama do u beskraj borim.... život je ipak šarolik poput leptira koji je danas gusjenica, sutra blista u šarenilu boja, a onda ga opet nema, dolazi neki drugi.. i tako u beskraj :))

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Hvalospjev ljubavi
1 Kor 13.
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;5nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;6ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.8Ljubav nikad ne prestaje.

Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.

Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.


:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Pastir dobri
Ps 23.
Psalam. Davidov.
Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Tvome ću domu prebivati
kroz dane mnoge.


:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::



Ima li nade za mene..
...za ljubav..
..u ovom ludom..
..i užurbanom...
..svijetu???

Ili mi je pametnije
čekati bolje dane
mojega postojanja...

Zar je tek smrt
za mene prijelaz
u bolji život
u mir, spokoj,
ljubav vječnu...
sreću u Božjem
zagrljaju

Čemu sam, kome...
onda na zemlji...
kad ljudi me ne vide..

..ja sam ko sjenka koja
zemljom hoda...
zašto me se ne čuje?
u mene se niko
ne zaljubljuje...

..što li je krajnji
ishod tome?

..A toliko ljubavi
u sebi nosim...
..za cijeli život
..voljeti..

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

ČEŽNJA ZA ZARUČNIKOM
Pjesma nad pjesmama
Zaručnica
Poljubi me poljupcem usta svojih,
ljubav je tvoja slađa od vina.
Miris najboljih mirodija,
ulje razlito ime je tvoje,
zato te ljube djevojke.
Povuci me za sobom, bježimo!
Kralj me uveo u odaje svoje.
Zbor djevojaka
Igrat ćemo se i radovati zbog tebe,
slavit ćemo ljubav tvoju više nego
vino.
Pravo je da te ljube.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Zabava

Zabavljamo se, "živimo" i uživamo u blagodatima ovoga svijeta...
Eh, kad bi sve bilo tako sjajno...
..i svima....


:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Živjeti Život...
Živim i lutam
ulicama...
Sve je tako bučno...
Koji je smisao te buke?
Možda da se ne čuje...
Glas koji dolazi..
..iz tišine...
..ili iz tihe, nježne melodije
..ugodne uhu...

Osluhni! Okreni se!
Netko te zove!
Pitaš se tko je...
Otac tvoj, želi
da mu se vratiš.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

>>Moja razmišljanja<<<

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::